Prije nego što definiramo vrste stiha, potrebno je znati što je to zapravo stih.
Stih je ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina. On se može definirati kao redak u metričkoj kompoziciji, primjerice pjesmi. Stih se formira na temelju pjesničkih zahtjeva, a neki od njih su: ritam, misao, doživljaj i metafore.
Stih u smislu ritmičke cjeline znači da na temelju prirodnog govora, autor stvara novi, originalni ritam koji u pjesmi ima dodatno značenje. On je zvukovna cjelina jer ga definira posebna zvukovna organizacija koja je utemeljena na rimi i sugestivnom zvučanju pojedinih glasova. Sintaktička je cjelina jer poredak riječi unutar stiha nije slučajan i zato što pjesma time dobiva dodatno značenje. I na kraju je značenjska cjelina jer, osim značenja samih riječi, stih kao cjelina sadrži i sva dodatna značenja koja se postižu ritmom, poretkom riječi i zvukovnom organizacijom.
Vrsta stiha određuje se prema broju slogova. Pjesma može biti stihična, a to znači da je sastavljena od nanizanih stihova ili strofična, što ukazuje na to da su stihovi podijeljeni u strofe. S obzirom na vezanost stiha s drugim stihovima, postoje dvije vrste stiha - slobodni i vezani.
Slobodni stihovi su stihovi koji nemaju rimu, odnosno oni koji nisu povezani rimama, nemaju isti broj slogova i slobodno su raspoređeni. S druge strane, vezani stih je stih koji je rimom ili brojem slogova povezan s drugim stihom. Zbirka pjesama ''Preobraženja'' Antuna Branka Šimića je prva zbirka slobodnih stihova u Hrvatskoj.
Ako uzmemo u obzir dužinu stihova, postoje: peterac (stih od pet slogova), šesterac, sedmerac, osmerac, deveterac, deseterac (najzastupljeniji u narodnoj poeziji), jedanaesterac, dvanaesterac.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
