Pretečom današnjeg divljeg peršina se smatraju divovske
papratnjače, a koje su vrste peršina koje poznajemo
danas?
Peršin pripada porodici štitarki (Apiaceae). To je dvogodišnja
kultura koja u prvoj godini stvara vegetativne organe (korijen i
lišće), a u drugoj poslije čuvanja preko zime iz posađenog
korijena razvija se cvijetno stablo.
Postoje dvije vrste peršina: ravni i
kovrčavi.
Vrsta s kovrčavim lišćem peršina može se brati cijele godine,
samo pripazite da se ne ošteti sredina jer iz nje raste novi
peršin.
Kovrčavi peršin otporniji je ne hladnoću i gljivične bolesti nego
ostale vrste peršina.
Peršin je bogat mineralima, natrijem, kalcijem, fosforom,
magnezijem i željezom. U sebi ima vitamine B skupine (B1, B2, B3,
B6). Na sto grama lišća ima 170 mg vitamina C, a u korijenu C
vitamina ima 4 puta manje.
Peršin možete uzgajati u vrtu, a isto tako i na balkonu, u
glinenim posudama. Također možete uzgajati skoro sve
vrste peršina.
Tako ćete tu dragocjenu biljku čitave godine imati svježu u
svojoj kuhinji.
Ako se odlučite čuvati ga zamrznutog, najbolje da to budu vezice.
Peršin sjeckanjem gubi na kvaliteti jer iz njega izlaze korisne,
lakohlapljive tvari.
Peršinovo lišće upotrebljava se za pripremu hladnih umaka, a sve vrste peršina možete koristiti i u obliku čaja.
