Disanje životinja služi za primanje i prijenos kisika iz vanjske sredine do pluća životinja, a nakon izmjene plinova prijenos štetnih plinova iz pluća u vanjsku sredinu.
Životinje koje žive u vodi,kao što su ribe,rakovi,školjke,dišu škrgama.
Postoje dvije tehnike za disanje životinja, a
razlika dviju tehnika je u plućnom disanju i trbušnom
disanju..
Ovisno o vrsti i složenosti organizma, u životinjskom svijetu su
se razvili i posebni organi i načini za disanje
životinja.
Disanje putem: kože, škrga, traheja i pluća.
Bez obzira na tip organa za disanje životinja, kod svih životinja
disanje može biti unutrašnje i vanjsko.
Unutrašnje disanje životinja – razmjena gasova
između krvi i tkiva.
Vanjsko disanje životinja – razmjena gasova
između zraka i tjelesne tečnosti.
Izmjena plinova između plućnih alveola i krvi naziva se vanjsko
disanje, a izmjena plinova između tkiva i krvi unutarnje
disanje.
U abdominalnom disanju je također riječ o dijafragmatičkom
disanju, jer zbog spuštanja i podizanja dijafragme, pluća se
spajaju ili šire.
Ljudi pripadaju rodu sisavaca, ali koriste kombinaciju obaju
tehnika disanja. Pleura je napunjena tekućinom, zbog čega ne
mijenja volumen. Iz tog razloga, pluća moraju slijediti
ekspanziju tijekom inhalacije i izdisaja. Dišni putevi
ispunjavaju zrak. Tijekom tog procesa dolazi do širenja alveola.
Tijekom izdaha, mišići dišnoga mišića se opuštaju i pluća se
ponovo spoje.
Disanje životinja - ptice
Ptice trebaju puno kisika za letenje. Pluća ptica su nepokretna,
tj. ne ekspandiraju se kada se udahnu ili ugovore kada se
izdahnu. Ptice imaju tzv. zračne vreće koje su duboko u
tijelu.
Postoji i disanje životinja koje dišu kroz nos.
To su na primjer dupini, zečevi, razni glodavci, konji, morski
lavovi, pa čak i kitovi.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
