Hrvatskoj je potreban radikalan zaokret u korjenitu društvenu promjenu pri čemu bi važnu ulogu trebali igrati i mladi. No u postizanju autonomije susreću se s mnogim preprekama - od pronalaska posla do rješavanja stambenog pitanja.
''Traženje samog posla često je izazov, pogotovo u manje razvijenim krajevima Hrvatske gdje mladi često nemaju nikakvih prilika što se djelom vidi i u sve većem broju preseljenja u veća mjesta ili izvan zemlje. Nakon nalaska posla problem su radni uvjeti gdje su početne plaće za mlade vrlo niske, često i minimalac, sporo rastu s vremenom, ugovor o radu je često na određeno te ne nudi nikakvu stabilnost i mogućnost dugoročnog planiranja života, stavljajući mlade u prekarnu poziciju'', istaknuo je za Vijesti.hr glavni tajnik Mreže mladih Hrvatske (MMH) Sven Janovski.
Napominje
da imati dobar posao nije pitanje okolnosti u kojima smo se
zatekli, niti samo potrage za dobrim radnim mjestom, nego borbe i
brige za vlastita i tuđa radnička prava u radnoj okolini u kojoj
smo se zatekli. Stoga je važno znati svoja prava, a s obzirom na
to da pogotovo mladima nedostaje edukacije na tom polju – u pomoć
im stiže 'Mali vodič za veliku borbu',
koji jednostavnim jezikom objašnjava prava i zakone
kojima mogu ostvariti svoja prava.
Publikacija je izdana u sklopu projekta 'Zajedno smo jači' Saveza
samostalnih sindikata Hrvatske SSSH, a u suradnji s
Mrežom mladih Hrvatske (MMH) održavaju i radionice diljem
Hrvatske upravo kako bi među mladima podigli svijest o kršenju
radničkih prava i organiziranju radnika i radnica. Edukacija o
njihovim radničkim pravima potrebna je jer ta materija nije
pokrivena trenutnim školskim kurikulumom iako je pravo da se s
poslodavcem pregovara oko svega što se tiče radnih uvjeta duboko
utkano ne samo u povijest, nego i u zakone.
''Općenito možemo reći da prosjek radnog stanovništva, osim ako nisu učlanjeni u vrlo aktivan sindikat, ne zna svoja radnička prava dovoljno, a to se tiče još više mladih radnika i radnica jer za razliku od prošlih generacija nemaju gdje naučiti ta prava. Obrazovni sustav ih na to ne priprema. Zbog toga se događa da mlade osobe često pristaju na svakakve loše uvjete pri zaposlenju, često bez svijesti da je nešto njima na štetu ili čak nelegalno, npr. isplata djela plaće 'na ruke', tj. na crno, godišnji ili bolovanje koje ne mogu koristiti, početak rada bez potpisanog ugovora ili ugovor na određeno koji se stalno mora obnavljati svakih par mjeseci i slično'', istaknuo je Janovski.
''Dijelom se tu radi i o tome da neki radnici i radnice znaju koja su im prava, ali se na tržištu rada u Hrvatskoj razvila klima da svatko treba biti sretan kakav god posao mu se nudi i pristati na bilo kakve uvjete. Često nismo svjesni da ako svi pojedinačno prihvaćamo loše uvjete rada i ne tražimo ostvarivanje prava koje nam jamče zakoni, onda snižavamo standard za sve radnike i radnice. Zbog toga je bitno zahtijevati prava od poslodavaca koji ih krše'', ističe Janovski.
Kada je riječ o radnom mjestu i radnim uvjetima, među mladima je poseban problem, iako ga je država 'gurala' kao pomoć, stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), inače poznat i kao 'SIR' - stručno iskorištavanje radnika.
SOR je, naime, postao supstitucija pripravništva koje gotovo da više i ne postoji, a počeo je 'napadati' i klasična radna mjesta te je u nekim strukama postao jedini ulaz na tržište rada, a na što su od početka upozoravali sindikati i organizacije mladih. Okupljeni u inicijativu 'Vrijedim više' upozoravali su da mjere aktivne politike zapošljavanja treba usmjeriti na osobe koje su teže zapošljive i kojima je takva pomoć zaista potrebna. U praksi se događalo da su one, posebno uvođenjem stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, bile u velikoj mjeri usmjerene na visokoobrazovane i one koje bi se svakako zaposlili. A pritom, uvjeti rada osobe koja koristi SOR, njezina perspektiva i položaj na tržištu rada negativno će se odraziti i na njegov ili njezin status u mirovini i na opću stabilnost mirovinskog sustava.
S
obzirom na to da su i vanjske evaluacije te mjere pokazale da ona
nije dobra, došlo je do određenih promjena, ali nedovoljno, a
Janovski objašnjava: ''SOR-u se posljednje dvije godine
bitno smanjuje opseg. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ)
je poprilično ograničio broj korisnika i
korisnica mjera te barem načelno iz Ministarstva rada i
mirovinskog sustava postoje težnje da se taj trend nastavi.
Nažalost je teško očekivati da će smanjenje SOR-a odmah
rezultirati većim brojem izravnih zapošljavanja mladih jer je SOR
kroz svojih nekoliko godina aktivnosti i stalnog povećavanja
opsega nanio veliku štetu na tržištu rada za mlade osobe koji
traže prvi posao''.
Prema informacijama iz HZZ-a i Ministarstva rada, pripravništvo
se koristi sve više, ali još nije uzelo punog maha, a Janovski
objašnjava da je to dijelom jer se mjera u potpunosti
koristi tek godinu dana, a djelom zato što drugačiji
tip mjere te ne može, niti ne treba biti izravna zamjena za SOR:
''Ono što želimo vidjeti je veći broj izravnog zapošljavanja kod
mladih, ne nužno preko pripravništva, koje niti nije primjereno
za svaki tip radnog mjesta, ali postoje mnoge druge mjere HZZ-a
koje mogu olakšati poslodavcima zapošljavanje. No, na kraju
jednostavno treba mladoj osobi ponuditi posao koji je stabilan,
pošteno plaćen i radne uvjete koji omogućavaju život izvan radnog
mjesta. Nažalost je to postalo sve više nešto egzotično i rijetko
u našoj državi, a ne minimalan standard ispod kojeg se ne ide''.
Sve to odražava se i na stambeno pitanje mladih zbog čega smo redovito i jedna od europskih država s najvišom prosječnom dobi odlaska iz roditeljskog doma, podsjeća Janovski: ''Hrvatska se nalazi u samom vrhu Europe prema postotku mladih koji još uvijek žive sa svojim roditeljima, uz prosječnu dob od 31,5 godina. Nažalost postotak mladih iznad 18 godina koji i dalje žive s roditeljima raste posljednjih godina i to, prema podacima EUROSTAT-a, sa 68.7 posto u 2010. na 72.3 posto u 2016. godini''.
''S malim plaćama i prekarnim zaposlenjem, mladi si ne mogu priuštiti kupiti nekretninu, kao što su to mogli njihovi roditelji, već se sve više moraju upustiti u podstanarstvo, koje je u Hrvatskoj i dalje svojevrsni Divlji zapad najma na crno, nestabilnih uvjeta i ćudljivih najmodavaca, a dodatnu nestabilnost u stanovanju uzrokuje sve češće korištenje kratkoročnog najma, npr. preko Air B'n'B-a za vrijeme turističke sezone, gdje se mlade podstanare često izbaci zbog unosnijeg najma turistima. Sve to zajedno doprinosi tome da mlade osobe dugo ne mogu ostvariti samostalan život, što je ključno ako žele zasnovati obitelj, ali i šire od toga, ako se žele kao pojedinci razviti u samostalne građane i građanke'', ističe Janovski.
Imajući na umu da je podstanarstvo goruća i
zanemarena tema te da i na tom polju među mladima,
iako ne samo među njima, vlada veliko nepoznavanje
podstanarskih prava, mladima dobro dođu radionice koje
organizira Pravo na grad,
a arhitektica Iva Marčetić za
Vijesti.hr već je ranije objasnila važnost baratanja pravnom
materijom: ''Podstanarsko iskustvo može biti dobro, može biti
loše, ali je nedopustivo da se ta razlika definira prema tome je
li najmodavac, odnosno gazda, dobar ili loš''.
''Moramo znati da odnosi najmoprimca i najmodavca, s obzirom na
to da se radi o nemaloj transakciji novca, a još više o pitanju
osnovnog ljudskog prava na stan, ne smiju počivati na tome jesmo
li naletjeli na dobrog ili lošeg gazdu. Ovaj odnos je
definiran zakonima koji se nerijetko krše i krajnje je vrijeme
da, ako to lokalne samouprave i država toliki
niz godina odbijaju napraviti, najmoprimci uzmu stvar u
svoje ruke i za početak se kolektivno informiraju o vlastitim
pravima, ali i načinu na koji se za ta prava mogu izboriti'',
istaknula je Marčetić.
Mlade
koji već jesu na tržištu rada dočekat će četvrti krug porezne
reforme koja donosi niži porez na dohodak za mlade radnike, no
država se opet oglušila na upozorenja da je
opet umjesto sustavnog i na duži rok održivog
rješenja posegnula za onim instantnim.
Štoviše, Janovski upozorava da ''teško da možemo
govoriti i o instant-rješenju jer će mlade osobe morati čekati
iduću godinu, tj. rok za povrat poreza da bi vidjeli ikakve
koristi od novih poreznih mjera. Radi se samo o tome da će osobe
do 25, odnosno 30 godina dobiti povrat poreza na dobit u iznosu
od 100 posto, odnosno 50 posto, ovisno o godinama, a to će biti u
sklopu povrata poreza''.
''Ono što je problem jest da će veći povrat dobiti naravno osobe
s većim plaćama, a mladi općenito imaju vrlo niske plaće.
Naravno, svaka kuna dobro dođe, ali kod većine će se raditi o
zbilja manjim iznosima, na koje će morati čekati godinu dana,
umjesto da svaki mjesec na plaći osjete tu razliku'', upozorava
Janovski i zaključuje: ''Sve u svemu, to je mjera
koja neće vjerojatno niti jednu mladu osobu uvjeriti da ostane
raditi u Hrvatskoj, ako ozbiljno razmišlja o iseljenju zbog
egzistencijalnih uvjeta. S obzirom na to kako je mjera složena,
ona isto tako neće rezultirati time da poslodavac može povećati
neto iznos plaća jer izravno ne smanjuje bruto trošak plaće
mladima''.
