DVA TJEDNA POSLIJE / POGLEDAJTE VIDEO Potraga donosi veliku reportažu o potresu u Zagrebu

Image
Foto: RTL

Zagreb danas je kao teški ranjenik koji se polako oporavlja, ali rane su još vidljive i bolne

6.4.2020.
9:20
RTL
VOYO logo

Potraga donosi veliku reportažu o Zagrebu dva tjedna nakon velikog potresa. Od tog jutra pa sve do danas pratili smo ljude koji su ostali bez domova, heroje koji su se stavili na raspolaganje građanima od prvog trena. 

Sve je počelo u 6 sati i 24 minute 22. ožujka. 5.5 po Richteru. Deset sekundi koje mijenjaju život. Poslije 27 minuta još jedan. Nešto kraći i samo pola stupnja slabiji. Ali strah je još veći jer su ovog svi dočekali budni i u panici i šoku nakon prvog.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Porušeni zidovi, balkoni, krovovi, dimnjaci... Nema ulice u središtu Zagreba koja nije bila zakrčena ciglom, crjepovima, fasadom.

Sirene na sve strane. Stari i bolesni zarobljeni u stanovima. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na stotine automobila pod betonskim gromadama. 

"Meni su popadali lusteri u stanu, popucala je žbuka, boce su se razbile. Alkohola po podu. Naravno da smo u strahu i molimo Boga da se ne ponovi", rekla je Lada.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ja sam spavao. Počelo je jako tresti pak me iz kreveta bacilo", kazao nam je jedan građanin. 

Psi su se od straha također razbježali. Jednog je spasila naša ekipa i vratila vlasnicima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I u epicentru u Markuševcu svi na ulicama. Ne samo zbog straha nego zbog opasnosti koja i dalje prijeti. Tlo i dalje svako malo podrhtava, a kuće mnogih od njih, doznat će to u danima koji slijede, opasne su za život. 

"Strašno, što da vam kažem. Djeca u panici. Kad je to ujutro počelo, mislili smo da je smak svijeta. Ljudi su u panici, svi smo vani, non-stop trese, evo svakih 10 do 15 minuta, šta reći", rekao je Ivica iz Markuševca. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ne znam što da vam kažem"

"U šest sati sam išla na zahod i došla sam natrag da se idem još leći. Kaj budem kad ne mogu i legla sam, i sam odjednom mala mi viče: 'Baka, baka odi brzo!' Njezino sve i nad njom cigla je pala i na mene sve, jedva sam se iznutra izvukla", kazala je Ruža iz Markuševca.  

"Što da vam kažem? Sve što imamo uložili smo u tu kuću, sad smo već u penziji, stari i bolesni, za stanovati nije, ne znam što da vam kažem", rekla je Marica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A fotografija koja je obišla svijet je ona majki s bebama u dvorištu Petrove bolnice. Koronakriza, potres i na kraju snijeg. Buran početak života ovim malenim zamotuljcima u maminim rukama. 

Stigli su Bad Blue Boysi. Medicinske sestre ispod bundi i jakni - u pidžamama. Izjurile su iz svojih kreveta kako bi pomogle. Stigla je i vojska. Majke, bebe i trudnice premještaju u Dubravu – jednu od rijetkih bolnica koja nije oštećena. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sa svih strana stizale su deke i odjeća.

"Mi smo došli iz Donjeg Vrapča, pokupili smo od naših dragih susjeda roditelja, djece... Pun auto smo dovezli deka. I sami smo roditelji bake i djedovi tako da nam je to strašno", rekla je Vesna iz Zagreba. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najstrašnija vijest stigla je iz Klaićeve

Rebro - tek s manjom štetom, ali svejedno pacijente šalju kućama. 

"Bilo je jako gadno, sve se zaljuljalo. Ja sam bio tu, u ovoj zgradi glavnoj, na kirurgiji šest, i sad odgođena je ta operacija i idemo doma. Sin je došao po mene i idemo doma sad pa ćemo se čuti, ne", rekao je paijent Borislav Stankić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najstrašnija vijest stigla je iz Klaićeve. Ne zbog štete, iako su je i oni pretrpjeli, već zbog djevojčice kojoj je potres nanio za život opasne ozljede. 

"Vrlo brzo nakon potresa dovezena je djevojka na kojoj je izvršena reanimacija, ona je u vrlo kritičnom stanju, ali još uvijek prisutnih vitalnih funkcija", kazao je ravnatelj Klaićeve Goran Roić.   

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Šok i u ostalim zagrebačkim kvartovima. Iako su pretrpjeli znatno manju štetu, ljudi se od straha ne vraćaju u nebodere, zgrade, stanove.  

"Građani su izašli na ulice, to je upravo suprotno od svega onoga što smo govorili sve ove dane, ali ne možemo reći ni sugerirati da se vrate u svoje stanove zbog toga što tek treba vidjeti kako će se razvijati ova situacija s potresom", rekao je tada ministar Davor Božinović.   

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Panika nam nije saveznik u ovoj situaciji", kazao je tada ministar Vili Beroš.

Isti likovi u pomalo promijenjenim ulogama. "Koronastožer" postao je i stožer za potrese. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odlučili su tako vladajući nakon što su ranjeni grad obišli predsjednik, premijer i ministri. 

Podignuti su šatori na Trgu Francuske, Crveni križ je dijelio grah i topli čaj. Na ulicama je sve podsjećalo na ratne filmove. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jutro poslije, građevinci su počeli rušiti sve što prijeti. 

"Velika većina zgrada u Zagrebu, to moramo napomenuti, nema dostatnu statičku nosivost. I da nije oštećena, i da nije bilo ovog potresa njih je trebalo rekonstruirati", rekao je inženjer građevine Mario Uroš.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Statičara nema dovoljno

"Mi već nekoliko godina radimo na obučavanju ljudi koji bi procjenjivali štete u ovakoj situaciji. Sad ih mobiliziramo, okupit ćemo se, podijelili smo se po gradu i nadamo se u što skorijem roku pregledati oštećene građevine, prve su bolnice na redu", kazao je profesor na Građevinskom fakultetu Josip Atalić.

Statičara nema dovoljno. Neki su građani napustili svoje domove. Nakon neprospavane noći došli su po stvari. Suze za čitav život koji su pospremili u nekoliko vreća za smeće. Nisu baš sigurni hoće li se ikada vratiti. Većina je ipak ostala nadajući se da sve ove pukotine, urušeni krovovi i zidovi možda ipak nisu tako opasni. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bandić: 'Da su me slušali, ne bismo imali ni pet posto štete. To govori čovjek koji je žbukao i armirao'

Više od 20.000 građana prijavilo štetu na objektima

"To će sve trebati iznijeti van i raščistiti. Ja sam sama ovdje. Svi ljudi koji stanuju ovdje su 65 godina i stariji, svi su u rizičnoj skupini i mislim, što, što da radimo? Znači, ne možete ni najlon nabaviti pa da to pokrijete", rekla je Una Radić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Više od 20.000 građana prijavilo je štetu na objektima. Zgrade, kuće, sakralni, kulturni objekti, škole, vrtići. Jasno je da statičara nije bilo dovoljno da ih sve obiđu u nekoliko dana. Ali nije baš jasno ono što im je gradonačelnik poručio nekoliko dana poslije. 

"Razlog zašto se to dogodilo je neulaganje i neodržavanje vlastite imovine. Ljudi nisu ulagali u svoju imovinu. Oni koji su ulagali su ostali u redu. Oni koji nisu ulagali, nisu u redu. I to je činjenica", rekao je gradonačelnik Bandić.

U jeku ove elementarne nepogode i zdravstvene ugroze vjerojatno nije bio svjestan što točno govori. 

"Škole su gradsko vlasništvo. Ja sam ulagao u škole više nego svi moji predčasnici u zadnjih 40 godina zaredom. Molim vas, škole u Gornjem i Donjem gradu su građene prije 150 godina i te škole su nastradale. Održavane su, ali nisu održavane dovoljno", kazao je Bandić.

Ti "nemarni", kako kaže Bandić, kojima su domovi uništeni toliko da se u njih nisu smjeli ni mogli vratiti smješteni su u Studentski dom "Cvjetno naselje". Kako su statičari procjenjivali, tako ih je ondje dolazilo sve više. Ukupno petstotinjak. 

Među njima su i teškopokretni brat i sestra iz Markuševečkog Popovca koji su iz svoje 300 godina stare urušene kuće uspjeli spasiti tek ovaj tranzistor, nekoliko majica i jednu uspomenu. 

Oboje primaju 800 kuna socijalne pomoći. I nisu bili u mogućnosti otići još jednom do kuće, barem da vide je li je neprekidno podrhtavanje dodatno oštetilo. Poveli smo ih mi. 

Zagreb danas - kao težak ranjenik koji se oporavlja

"Najviše se veselim da vidim mačke. Da vidim svoga Žuću maloga", iskreno je rekao Dragutin Kovač iz Markuševečkog Popovca. 

Mačke su ga čekale. Sve tri. I prvo se pobrinuo za njih kad je ušao u kuću. Malo nakon toga, dok su pakirali preostale stvari, opet je streslo. 

Van i odlazak natrag. Na toplo i sigurno. S kupaonom i zahodom koje kod kuće nemaju. Ali dom je dom. 

Zagreb danas. Kao težak ranjenik koji se polako oporavlja. Ali rane su još vidljive i strahovito bolne. 

Sat na crkvi svetog Blaža stao je točno u tih kobnih 6.24 sati. I stoji još uvijek. Za razliku od sanacija, radova, čišćenja koji će trajati mjesecima. Možda i dulje. 

Posjetili smo ljude koji su prije dva tjedna ostali u svojim teško oštećenim stanovima čekajući statičare. Kaže nam Višnja – dobili su uporabljivu naljepnicu. Popravljeno je ono što je bilo hitno, ali radovi još traju i zato ona svoj stan nije ni počela sređivati. 

U prilogu pogledajte kako se stvari odvijaju sada, dva tjedna kasnije.

Skriveno u raju
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo